BORČIĆ, Stanko

BORČIĆ, Stanko, organski kemičar (Shanghai, Kina, 1. III 1931). Osnovnu školu i I klasičnu gimnaziju završio u Zagrebu. Školovanje nastavio u »École Internationale« u Ženevi. Kemiju diplomirao 1953. na Tehničkoj visokoj školi u Zürichu, gdje je kod Vladimira Preloga stekao 1957. doktorat znanosti temom Untersuchungen über den nichtklassischen Verlauf der Solvolyse von Cyclodecyl p-toluolsulfonat mit Hilfe von Deuterium. God. 1958–67. radi u Laboratoriju za fizikalno-organsku kemiju Instituta »Ruđer Bošković«, a od 1967. na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1972. redoviti profesor organske kemije. Od 1986. dekan je tog fakulteta. God. 1963–64. usavršavao se u California Institute of Technology u Pasadeni (SAD). U razdoblju 1970–82. predavao je na nekoliko poznatih sveučilišta u SAD i Kanadi. Objavio je, pretežno u suradnji, više znanstvenih radova, većinom s područja fizikalno-organske kemije. Osobito se bavi reakcijskim mehanizmima, sekundarnim deuterijskim izotopnim efektom i NMR spektroskopijom (Helvetica Chimica Acta, Basel 1958; Chemistry and Industry, London 1960; Croatica chemica acta, 1961–63, 1965–66, 1977–78, 1981, 1984; Journal of the American Chemical Society, Washington 1961–62, 1965, 1967; Pure and Applied Chemistry, London 1964; Tetrahedron Letters, Oxford 1965, 1969, 1971, 1975; Tetrahedron, Oxford 1967–69, 1972; Chemical Communications, London 1967–69, 1983, 1986; Journal of Organic Chemistry, Washington 1972–73, 1975, 1979, 1982–83, 1986). God. 1968. primio je republičku Nagradu »Ruđer Bošković« za znanstveni rad (s D. Sunkom).